Osnovna škola "August Harambašić" Donji Miholjac

Razgovarajući o čitanju saznali smo da učenici zapravo i ne vole čitati naglas. S obzirom da već od trećeg razreda za lektiru čitaju ozbiljnija književna djela, većinom dječje romane, čitanje naglas im je jednostavno presporo. No, isto tako, i čitanje u sebi skriva svoje zamke. Čini nam se da čitamo brže, no vrlo često stranice okrećemo, a da niti ne znamo što smo zapravo pročitali. 

Problem s razumijevanjem pročitanoga događa se jer nam u tišini misli lete, a često se i znatno udalje od likova i radnje romana. Učenici čitanje doživljavanju kao statičnu radnju i popriličan im problem predstavlja usmjeriti pozornost isključivo na tekst. Vjerujem da je tome znatno doprinijela i silna multimedija kojom su učenici okuženi od najranije dobi. Računala koja povezuju tekst, sliku i zvuk i na kojima pažnja skokovito prelazi s jedne teme na drugu, zatim mobiteli i pametni telefonikoji su s nama uz jastuk, na kuhinjskom i radnom stolu, u džepu za vrijeme šetnje i u ruci za vrijeme razgovora s ukućanima.

Za razliku od svega toga, knjiga nema niti tipke niti sjajni ekran, ona traži mir i tišinu, a nekada smo je vezali uz trenutke opuštanja. Maleni broj učenika knjigu danas doživljava na ovaj način i baš zato je uvijek zanimljivo provjeriti koliko su, od onoga što su pročitali, učenici pohranili u svoje sjećanje. Ovaj je  podatak važan, jer već u petom razredu, broj nastavnih predmeta se znatno povećava, a čitanje, tj. praćenje teksta s razumijevanjem, je osnova učenja većine njih.

Iako nisu baš bili sigurni sjećaju li se lektira pročitanih na samom početku osnovne škole, četvrtaši su se složili da kviz ipak nije tako težak. Pitanje po pitanje, bili su sve sigurniji u odgovore, a neki su uspjeli iznenaditi i same sebe, gotovo ne vjerujući koliko se toga iz pročitanih knjiga ipak sjećaju. 

Upravo to je i bio cilj ovog malog kviza, pokazati im koliko toga pohranimo u našem sjećanju, tj. znanju, kada čitamo s razumijevanjem. U našem mozgu sve je uredno posloženo u ladice i kada nam određeni podatak zatreba, brzo ćemo se dosjetiti. No, ako tekst čitamo bez interesa, a pažnja nam leti na različite druge stvari, nećemo imati što pohraniti u naše sjećanje i tekst neće biti usvojen. Tada se stvaraju problemi u učenju - čini nam se da čitamo beskrajno dugo, a rezultat je slabiji od očekivanog.

Kako bismo izbjegli moguće probleme važno je istrenirati našu pažnju i koncentraciju. Učenici četvrtih razreda bili su ponosni jer kviz riješili i bolje od očekivanog, a oni koji su imali par netočnih odgovara uočili su da im se to često događa zbog brzopletosti i nepažljivo pročitanog pitanja. 

Otkrili smo u četvrtim razredima mnogo knjiških crvića koji uživaju u pročitanim stranicama knjiga, neprestano tražeći još slađe neotkrivene priče. Upoznali smo i mudre sovice koje pročitane tekstove brižno slažu u škrinjicu svoga znanja. Vjerujemo da će i dalje s jednakom pažnjom čitati o različitim temama i da će se sto na sat probijati i kroz neke buduće izazove.

                                                                     školska knjižničarka Anamarija Hat