Ideja o obilježavanju Međunarodnoga dana pismenosti prihvaćena je 17. studenoga 1965. godine u Teheranu na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja o iskorjenjivanju nepismenosti. Na konferenciji je predstavljena inicijativa za proglašavanjem jednoga dana u godini Međunarodnim danom pismenosti da bi se na taj dan slavilo, ali i upozoravalo na važnost pismenosti na međunarodnoj razini.
Prema procjenama UNESCO-a iz 2014. godine u svijetu postoji 781 milijun odraslih nepismenih osoba, većinom žena. Posebno je zabrinjavajuće što velik broj mladih ljudi između 15. i 24. godine života nema razvijene osnovne vještine čitanja i pisanja.

U Hrvatskoj je prema popisu stanovništva iz 2011. godine 30 400 nepismenih osoba.
Strašna je pomisao, primjerice, ne biti u stanju razumjeti upute navedene uz lijek!

Jeste li znali da:
1 od 5 adolescenata i 1 od 5 odraslih u Europi ne razumije upute uz lijek?
11 osoba u svakoj ulici u Europi ne zna dobro čitati ili pisati?
4 djece u svakome školskom razredu u Europi ima teškoća s vještinama čitanja i pisanja?

UNESCO – pismenost kao sloboda 

Pismenost je jedno od temeljnih ljudskih prava. Obuhvaćeno je pravom na obrazovanje i predstavlja temelj za stjecanje znanja, osoban razvoj pojedinca i napredak društva u kojemu živimo. Pismenost je apsolutno nužan preduvjet društvenoga i osobnoga razvoja te se potencijal pismenosti za preoblikovanje života ljudi ne može precijeniti. Za pojedince, obitelji i društva ona je instrument osnaživanja koji pozitivno utječe na zdravlje, prihode i odnose sa svijetom.
Razne organizacije nastoje obilježavanjem ovog dana potaknuti djecu i mlade da otkriju radost čitanja i učenja te da se ostvari njihovo pravo na obrazovanje u zemljama diljem svijeta.
U UNESCO-ovoj studiji Razumijevanje pismenosti (Understanding of Literacy) pismenost se razumijeva kao autonomni skup vještina; kao primjena i uvježbanost; kao proces učenja i kao sam tekst.
Pismenost kao vještina podrazumijeva vještine govorenja, čitanja i pisanja odnosno pristup glasovnoj realizaciji, prepoznavanju riječi, pravopisu i rječniku. To je kompleksan set vještina koji omogućuje ljudima da se izraze, da istraže, pitaju, komuniciraju i razumiju protok ideja između pojedinca i skupina u okružju brzih promjena. Naime, različiti svakodnevni konteksti predstavljaju različite zahtjeve i viđenje pismenosti u smislu različitih odnosa i hijerarhija znanja.