Slikoviti opisi prirode i zanimljive zgode ružnog pačeta privukli su pažnju učenika koji su još jednom dokazali da mlađi učenici uživaju u čitanju naglas, ali i da ono smiruje tijelo, usmjerava koncentraciju i razvija maštu. A i sama, kao knjižničarka, moram priznati, da nema ništa ljepše od pune knjižnice zainteresiranih učenika, koji pažljivo slušaju i željno iščekuju što će se sljedeće dogoditi u priči.

Nakon pročitane priče porazgovarali smo o likovima i njihovim postupcima. Primijetili smo da je malom pačiću moralo biti jako teško jer je bio okružen ruganjem, zadirkivanjem i vrijeđanjem. Učenici drugog razreda jako dobro znaju da nikoga ne prosuđujemo po boji perja ili veličini, već po njegovim djelima i postupcima.

Pažljivim slušanjem uočili smo da se i opisi prirode mijenjaju - od mlade zelene trave, preko zrelog voća pa sve do lišća koje nosi vjetar i jezera okovanog ledom. Zajedno s prirodom i raspoloženje ruženog pačića se mijenjalo i postajalo sve tužnije i sivije. No, izgled mu je postajao sve skladniji te se i sam pačić iznenadio kad je u svom odrazu na vodi prepoznao prekrasnog bijelog labuda.

Zato je važno da imamo na umu da se i mi, ali svi drugi oko nas, odrastanjem mijenjamo i izgrađujemo u osobe koje trebaju znati poštovati različitosti koje nas okružuju. Nažalost, tugu maloga pačića zbog neprihvaćanja i nerazumijevanja okoline, učenici mogu razumjeti već u ranoj školskoj dobi. I baš zato, akcije poput ove koju provodimo u knjižnici (ČITAJ MI!) su itekako potrebne i u mlađoj predškolskoj dobi, jer poučni književni tekst biranim riječima lako pronalazi put do dječjeg srca i podsjeća ih na pravilne postupke i načine reagiranja u različitim situacijama.

Nakon poučnog razgovora, zadatak nam je bio sve događaje koji su se ružnom pačetu zbili tijekom godine dana, poredati pravilnim redoslijedom. Tijek radnje opisali smo u pet rečenica pa smo se tako podijelili u skupine od kojih je svaka pažljivo proučila po jedan dio radnje.

Prvi zadatak svake skupine bio je posložiti malu slagalicu, kako bi - kada smjeste svaki dio na svoje mjesto, dobili po jedan prizor iz pročitane priče. Slika ne izgleda lijepo ako, makar i samo jedan dio, stavimo na pogrešno mjesto. Isto tako i priča gubi na svojoj ljepoti ukoliko ju ne ispričamo pravilnim redoslijedom. Zato je važno čitati s razumijevanjem i primijetiti da se događaji nižu jedan za drugim.

Sljedeći zadatak za svakog učenika bio je prisjetiti se po jednog događaja iz priče i prikazati ih malim sličicama, koje će pravilno poredane, prikazati tijek radnje u priči.

Dva školska sata brzo su prošla, čitali smo i pisali stvarno sto na sat. Na kraju smo bili zadovoljni odrađenim i naučenim. Obećali smo si da će u razrednom odjeljenju 2.c vladati prijateljstvo i poštovanje. Svi smo mi različiti i upravo te razlike čine nas jedinstvenima i stoga posebnima. Uistinu nema razloga da se i jedan učenik zbog toga osjeća kao ružno pače. 

                                                                          knjižničarka Anamarija Hat