Druga ljubičasta svijeća Betlehema, koja simbolizira Kristove jaslice, a predstavlja ljubav, pali se drugu nedjelju. Ljubičasta je inače boja pokore i posta koji se nekoć prakticirao tijekom adventa, što se smatra i malom korizmom. Boja je to i liturgijskih halja svećenika tijekom došašća, ali i kraljevska boja kojom se želi dobrodošlica nebeskom Kralju.

U životu postoje ‘dobra vremena’ i ‘loša vremena’. Ne možemo uvijek živjeti ushićeno, osjećati se izvrsno. Nekada potonemo. Osjetimo sivilo svakidašnjice. Umorni smo. Sve je to normalno. Problematično bi bilo tek onda ako bismo se stalno osjećali loše, depresivno. Nažalost, dosta je onih među nama koji su razočarani, beznadni, ljudi koji su izgubili vjeru u čovjeka i vjeru u Boga. 

Čovjek je nesavršeno biće te su i stvari oko njega takve da ga ne mogu zadovoljiti, usrećiti. Stoga uvijek teži za nečim ljepšim, boljim, ugodnijim, što bi zadovoljilo njegovu iskonsku težnju za srećom. Stoga se za čovjeka može reći da je on biće nade. Kakav bi to bio život u kojem čovjek ne bi mogao više ništa očekivati, ničemu se nadati? On i u najtežim životnim situacijama znade reći: Bit će bolje. Dat će Bog. Strpi se još malo, doći će bolji dani.

U središtu adventa stoji poruka: Bog dolazi. On dolazi svakog trenutka povijesti čovjeka pojedinca i pojedine zajednice. Treba paziti da nas nađe otvorene kako bi mogao naš mali ljudski život uvesti u božansko događanje. Došašće je dinamično vrijeme. Treba poći ususret Gospodinu. Svaka je euharistijA došašće. Bog dolazi u riječi koja se naviješta. Dolazi u znakovima (kruh i vino) svoga predanja do smrti. Dolazi u međusobnom zajedništvu vjernika.