Projekt „Moja najdraža igračka – jučer, danas , sutra“ osmišljen je kroz suradnju školske knjižničarke s učiteljicama drugih razreda. Namjera je bila povezati temu obitelji i prolaznosti vremena te kroz učenicima bliske teme razvijati osjećaj pripadnosti i suradnje u obitelji, progovoriti o važnosti zajedničkih uspomena te pripremiti učenike za situacije promjene i kako primjereno izraziti osjećaje u takvim situacijama. Projekt je ove školske godine proveden u razrednim odjelima 2.b i 2.c razreda u suradnji s učiteljicama Zlatanom Šrajer Golinac i Mihaelom Šoš.

Projekt smo započeli čitanjem priče Želimira Hercigonje: Prašnjavko. Priča je učenike odvela na prašnjavi tavan, među stare, odbačene stvari koje više nikome ne trebaju. No, je li uistinu tako? Kroz lik malenoga Prašnjavka učenici osjećaju čvrstu vezu prošlosti i sadašnjosti. U razgovoru i sami prepoznaju potrebu za promjenom, ali i različite osjećaje u trenutku kada prolaze kroz samu promjenu. Prolaznost vremena uvijek donosi promjene i učenici trebaju naučiti kako se nositi sa selidbom, promjenom okruženja u kojem odrastaju ili gubitkom dragih osoba. Ova priča naglasak stavlja na duboku povezanost unutar obitelji i važnost zajedničkih uspomena.

Nakon razgovora o prošlosti, učenike smo vratili u sadašnjost zadatkom u kojem su trebali nacrtati svoju omiljenu igračku.  Bilo je zanimljivo uočiti da učenici kao omiljene igračke ipak ne biraju mobitele i tehnologiju. Na slikama su bili plišane mede i zeke, lopte svih vrsta, različite lutkice, kockice, autići te poneki bicikl. Svijet se mijenja, no igra i odrastanje prije svega traže društvenu interakciju i međusobnu povezanost. Igrice i ekrani su privlačni i svakako jesu dio njihovog djetinjstva, no još uvijek je zabavnije kada pokraj nekog trčiš i smiješ se.

Sljedeći korak projekta bio je napisati opis omiljene igračke. Učenici su morali pažljivo razmisliti i prisjetiti se kada je i kako draga igračka stigla do njih te kako su se tada osjećali. Zatim su detaljno opisali svoju igračku – veličinu, boju, materijal. Trebali su uočiti je li igračka mekana, savitljiva, topla ili čvrsta te po čemu je posebna, tj. na koji način se razlikuje ostalih igračaka. Zatim su opisali na koji način se igraju te s kim dijele svoju omiljenu igračku. Na kraju, važno nam je bilo i kako je učenici brinu o svojim igračkama te su time i završili svoj opis.

Učenici su se uistinu potrudili u svim aktivnostima. Rado i aktivno su sudjelovali u razgovoru, crtanju i pisanju, te smo svi zadovoljni nastalim uradcima. Nadamo se da je i roditeljima projekt bio poticaj otvoriti i prelistati stare albume sa slikama, razgovarati o svojim najdražim igračkama i drugačijim igrama koje su se nekada igrale.

Crteže i opise učenika drugih razreda možete pogledati u holu škole.

stručna suradnica knjižničarka Anamarija Hat