Već šestu godinu zaredom učenici trećih i četvrtih razreda tijekom Mjeseca hrvatske knjige odlaze u Dječji vrtić Pinokio čitati slikovnice djeci predškolskog uzrasta. U suradnji s ravnateljicom i tetama odgajateljicama složi se raspored i dva do tri puta tjedno učenici tijekom  petoga školskoga sata, a predškolarci nakon ručka, dijele radost čitanja, tj. slušanja priča.

   Početna ideja projekta bila je potaknuti motivaciju i volju za čitanjem učenika, ali izvan obaveze školske lektire. Čitanje je vještina koju treba naučiti, njegovati i usavršavati. No, nakon što svladaju početne teškoće u prvom razredu, najčešće se čitanje zanemari. Čitanje se uvježbava aktivnim čitanjem, najbolje naglas, kada čujemo točnost, tečnost i brzinu izgovora.

   Za svaku usvojenu vještinu učenik zaslužuje pohvalu, te je projekt zamišljen kao pohvala učenicima viših razreda razredne nastave. Željeli smo da učenici osjete moć znanja, da na trenutak budu veliki i preuzmu glavnu ulogu. Također, važno nam je bilo i da predškolci vide što će naučiti u školi te da škola nije samo briga i obaveza.

   Kroz godine se pokazalo da čitanje naglas mlađoj publici pozitivno utječe na samopouzdanje učenika, lakše se oslobađaju treme i straha od pogreške. S druge strane djeca iz vrtića zahvalna su publika. Učenike koji s laganom tremom ulaze u sobe vrtića dočekuju kao prijatelje. Učenici se uvijek iznenade koliko ih pažljivo slušaju, svaku pročitanu priču upijaju kao spužvice. Rado razgovaraju i otkrivaju da su zapamtili puno, puno detalja iz poznatih i nepoznatih priča. Priče nastojimo povezati s njihovom svakodnevicom, s njima poznatim stvarima. Iako predškolarci oni već sada jako dobro znaju da je važno dijeliti i biti pravi prijatelj, da trebamo biti uredni i da nije lijepo govoriti neću. Spremi su prihvatiti da smo svi različiti, ali da svatko od nas treba čuti lijepe riječi i da jedni od drugih možemo puno naučiti.

   Nakon pročitane priče osmijesi ostaju na licima naših sadašnjih, ali i budućih učenika. Učenici se redovito vraćaju u razrede s osjećajem ponosa, a maleni prijatelji željno iščekujući kada će i oni biti tako veliki da mogu nekome pročitati priču naglas.

    Ove godine u projektu je sudjelovalo 18 učenica i 11 učenika trećih i četvrtih razreda, ukupno njih 29. Slikovnice smo od 17. listopada do 20. studenoga čitali trima odgojno-obrazovnim skupinama s djecom predškolskoga uzrasta – Bubamarama, Bombončićima i Pčelicama. Pročitali smo 9 različitih priča  i upoznali se sa šezdesetak budućih prvašića. Sve to ne bismo mogli bez suglasnosti roditelja naših učenika i suradnje s učiteljicama koje su prepoznale cilj projekta i napravile mjesta u svom rasporedu, ali teta odgajateljica koje su razigrane mališane pripremile za naše čitače. Ravnateljica i stručni tim vrtića zaslužni su za toplo i pozitivno okružje i malu slatku okrjepu nakon čitanja, na čemu smo im zahvalni.

   Čitanje je važno, ne samo na satu Hrvatskoga jezika, ne samo kao lektirna obaveza. Nove generacije djece stavljaju pred nas nove izazove. Jedan od njih je svakako kako im približiti knjigu i kako ih motivirati za čitanje. Ovaj projekt je jedan od načina kako izaći iz okvira obaveznog i zadanog, i bez skromnosti možemo reći da smo svi – i uključena djeca kao i odgajateljice i učiteljice, ali i roditelji,  zadovoljni odazivom i postignutim ishodima.

 stručna suradnica knjižničarka Anamarija Hat