Osnovna škola “August Harambašić”  Donji Miholjac

Prva pouka ili škola nastala je pri župi iz vjerskih potreba kako bi se narod naučio osnovne vjerske istine. Osnutak škole vezan je uz župnika Martina Paulovića. Martin Paulović, roden u Pečuhu 11. studenog 1770. godine, kao valpovački kapelan dobio je župu Miholjac 1797. godine i vodio je 28 godina. Prema zapisu od 14. srpnja 1810. župu je posjetio pečuški biskup Josip Kilary, koji bilježi postojanje dviju drvenih školskih zgrada omazanih blatom. Prvi učitelj je Franjo Nickl iz Varaždina. Poučava ilirski i njemački, orgulja i pjeva u crkvi, oblači svećenika prije službe Božje. Školu je polazilo 8 učenika.

Pri posjeti župi 18. srpnja 1830. pečuški biskup Ignjo Szepessy bilježi stanje u školi. Škola je trivijalna. U prvom razredu uči se poznavanje slova, šlabikovanje i mali katekizam. U drugom razredu mali katekizam, hrvatsko i njemačko čitanje, krasopis i račun. U trećem razredu srednji katekizam, hrvatsko i njemačko čitanje, račun i biblička povijest.
Vjeronauk je predavao župnik dva puta tjedno. Mladež koja je završila trivijalnu školu, a nema 15 godina, obvezna je svake nedjelje i blagdane prije podne od 8 sati, a poslije podne od 13 sati, doći u školu i naučeno gradivo opetovati.
U razdoblju od 1805. do 1875. godine u školi su radili sljedeći učitelji: Franjo Nickl, Josip Beck, Dragutin Eszter, Antun Šporer, Ivan Helinger, Ivan Strompf, Bartol Balković, Ivan Petz, Mijo Werb, Dragutin Horvat, Ferdo Ulses, Stjepan Beck, Josip Beck mladi, Šimun Križan i učiteljice Marija Krisf, Julija Gajšic i Dragica Solenghy.
Učenik ove škole bio je hrvatski pjesnik i odvjetnik August Harambašić, unuk Josipa Becka, rođen u Donjem Miholjcu 1861. godine.
Novim školskim zakonom od 14. listopada 1874. godine škola u Donjem Miholjcu postaje općom pučkom školom. Škola ima tri odjela u kojem rade tri učitelja: ravnajući učitelj, učiteljica i podučitelj, a kao duhovni pomoćnik radi vjeroučitelj.

U razdoblju od kraja devetnaestoga i početkom dvadesetog stoljeća izdvajamo sljedeće značajnije dogadaje:

• Školska godina 1881./82.
  Pokrovitelj škole Gustav Hilleprand von Prandau omogućio je školi članstvo u Hrvatskom pedagoškom književnom zboru.
• Školska godina 1884./85.
  Školska obuka je obustavljena jer je medu školskom djecom vladala difterija. Te je godine umrlo oko sto djece, što školske, što mlade.
• Školska godina 1889./90.
  Školski odbor izgubio je dugogodišnjeg predsjednika, a Miholjac dragog župnika g. Stjepana Mavrovića. Gospodin Mavrović umro je 1889. godine nakon dugotrajne bolesti u Stenjevcu.
• Školska godina 1893./94.
  Krajem ove školske godine umirovljen je ravnajući učitelj Josip Beck koji je na ovoj školi obavljao učiteljsku službu 23 godine na zadovoljstvo mještana.
• Školska godina 1894./95.
  Ravnajući učitelj od ove školske godine je Franjo Wagner.
• Školska godina 1899./00.
  Prije početka školske godine obavljena je posveta novoizgradene djevojačke školske zgrade. Posvetu je obavio grof Gustav Mailath, biskup 28. kolovoza 1899. Odgoj i obrazovanje ženske djece povjereno je duvnama (časnim sestrama reda Svetog križa u Ðakovu).
• Školska godina 1904./05.
  Obilježena je 100. obljetnica prve javne pučke škole. Doneseno je nekoliko važnijih naredbi:
  – naredba od 13. prosinca 1904. godine kojom se propisuje naučna osnova za obuku u zemalj. zavodu za odgoj gluhonijeme djece;
  – naredba od 28. ožujka 1905. kojom se odreduje da se u pučkim školama smije upotrebljavati risanke, pisanke, zadaćnice i bilježnice izašle u zemaljskoj nakladi pučko-školskih knjiga.
• Školska godina 1906./07.
  U proljeće 1907. godine ustrojen je školski vrt na površini 2a 40 m.
• Školska godina 1913./14.
  Naredbom kr. zemaljske vlade odjela za bogoštovanje i nastavu od 19. listopada broj 19.534 dozvoljeno je da se u Miholjcu otvori šegrtska škola. U šegrtskoj školi je 76 učenika. Šegrti se obućavaju u nižem odjelu i u I. razredu višeg odjela. Obuku u šegrtskoj školi obavlja učiteljsko osoblje pučke škole. Niži odjel vodi Franjo Wagner, razrednik višeg odjela je Dragutin Steiner, Edmunt Bator, učitelj, i Ferdo Than, vjeroučitelj.
• Školska godina 1919./20.
  Na vlastitu molbu ravnajući učitelj Franjo Wagner umirovljen je 15. prosinca. Službovao je u školi 42. godine i 4 mjeseca. Njegovo mjesto preuzeo je Dragutin Steiner. U školi je 3. svibnja obavljeno cijepljenje učenika protiv boginja. Proslavljen je 5. lipanj – Dječji dan. Školska mladež je izvela predstavu za roditelje.
• Školska godina 1920./21.
  Harambašićevi dani proslavljeni su 19. rujna. Otkrivena je spomen – ploča na Harambašićevoj kući.

August Harambašić je rođen 14. srpnja 1861. od oca Ðure Harambašića i majke Julijane, rođena Beck (1840. – 1866.), čiji je otac bio nama Donjomiholjčanima dobro poznati nadučitelj Josip Beck, koji je 1835. godine utemeljio glazbenu školu u Donjem Miholjcu.
Majka Julijana se 1866. godine razboljela i 12. prosinca 1866. godine umrla i pokopana je u Donjem Miholjcu na groblju Sv. Križa.
August odlazi u Novu Gradišku u osnovnu školu, gimnaziju pohađa u Osijeku od 1871. gdje je završio 1. i 2. razred, a zatim zbog očeve bolesti odlazi u Požegu, gdje ostaje do 7. razreda gimnazije. Sve razrede završava odličnim uspjehom.
Prve pjesme počinje pisati u 5. razredu gimnazije.
Njegov prvi tiskani rad izlazi 1877. u omladinskom listu “Smilje”.
7. i 8. razred gimnazije završava u Osijeku, gdje je maturirao 1879. godine.
Harambašić je već kao gimnazijalac oduševljeno prihvatio nacionalni i politički program Stranke prava. U osmome razredu gimnazije uređuje osječki učenički politički list Hrvat, surađuje u zagrebačkome Viencu i postaje stalnim dopisnikom sušačke Slobode, koja tada izlazi pod pokroviteljstvom Ante Starčevića.
Pohađa pravni fakultet u Zagrebu, no zbog demonstracija dobija izgon sa Sveučilišta te zbog toga odlazi u Sušak gdje radi na svom stranačkom listu.
1883. vraća se u Zagreb i iste godine piše “Ružmarinke” i “Slobodarke”.
Od 1884. do 1885. godine služi kao jednogodišnji dobrovoljac u austrijskoj vojsci gdje odbija polaganje časničkoga ispita.
1886. zajedno s Miletićem piše u četiri čina “Armidu”, koju je uglazbio Zajc, a tri godine kasnije zajedno pišu komičnu operu jednočinku “Kraljev hir”.
1892. završava pravne znanosti i promoviran je u doktora prava.
1897. godine August se vjenčao s Maricom, rođenom pl. Folnegović.
U to vrijeme je bio jedan od najboljih prevoditelja. Prevodio je sva djela Sienkiewicza (“Potop”, “Ognjem i mačem”, “Quo Vadis”, “Križari” i dr.), Gogolja (“Mrtve duše”), Dumasa (“Grof Monte Kristo”), Turgenjeva, Tolstoja (“Vojna i mir”), Dostojevskog, Schillera, pjesme Nekrasovljeva (“Komu je dobro u Rusiji”) i druge. Posebno su značajni njegovi prijevodi Shakespearea za kazalište, osobito s njemačkog (Julije Cezar, Hamlet, Mletački trgovac, Periklo, Zimska priča, Mahbet, Richard III. itd.).
16. srpnja 1911., nakon teške bolesti, umire u bolnici u Stenjevcu.

VAŽNIJI NADNEVCI U HARAMBAŠIĆEVU ŽIVOTU

• 19. svibnja 1893. u “Prosvjeti” izlazi prvi put njegova slavna budnica “Bog i Hrvati”, a iste godine u “Prosvjeti” objavljuje u prozi i fantaziju pod naslovom “Uspomena”.
• 1894. postaje odvjetnički perovođa u pisarni Josipa Franka. Odvjetnički ispit je položio 1896., no pravo na otvaranje odvjetništvo dobio je tek 1900. godine.
• 1898. godine pokrenuo je na vlastiti trošak mali ilustrirani zabavno-poučni list “Preporod” kojem je bio izdavačem, urednikom i vlasnikom.
• 22. travnja 1900. kada se osnivalo Društvo hrvatskih književnika, August je bio izabran za prvog tajnika društva.
• 1901. godine postaje narodnim zastupnikom Stranke prava za kotar Delnice, a iste godine u kolovozu Donjomiholjčani njegovo ime dodjeljuju sadašnjoj Basaričekovoj ulici.
• Od 1920. godine ulica u kojoj je bila rodna kuća Augusta Harambašića nosi njegovo ime.
• 1906. godine posljednji put s nećakom Draženom Kvaternikom boravi u Donjem Miholjcu.
• 1908. godine je egzistencijalno prisiljen primiti od bana Raucha mjesto vladina tajnika, mada već prilično bolestan.
• 9. prosinca 1909. godine postao je pravim bratom utemeljenjem u Družbi “Braća hrvatskog Zmaja” čiji je osnovni cilj bio i još je promicanje domoljublja, izobrazbe i kulture Hrvata. Tajno ime u Društvu bilo mu je – Zmaj Donjomiholjački.
• 19. rujna 1920. “Braća hrvatskog zmaja” postavljaju spomen ploču na njegovu rodnu kuću.
• 29. svibnja 1960. Osnovna škola Donji Miholjac dobiva ime Osnovna škola “August Harambašić” Donji Miholjac i to ime nosi i danas.