Vijesti
VELIKI INTERVJU S POZNATIM HRVATSKIM SPORTAŠIMA
Autor: Zrinka Jurčević, 4. 3. 2013.
Novinar Anton Smrekar imao je čast napraviti intervju s vrhunskim hrvatskim sportašima: Robertom Špeharom, bivšim nogometašom, Davidom Šainom, srebrnim olimpijcem te Anitom Gaće, vrhunskom rukometašicom koji su bili gosti projektu Lino višebojac
Intervju sa sportašima Robertom Špeharom, Davidom Šainom i Antiom Gaće
Bavite se sportom….budite uporni….uživajte u djetinjstvu
U našoj školi održan je zanimljiv sportski projekt Lino višebojac, nakon završenih natjecanja imao sam priliku i čast raditi intervju s vrhunskim hrvatskim sportašima. Pričali su mi o svojim počecima, uspjesima, što misle o projektu….
1. Dobar dan! Molim vas da se predstavite, nekoliko riječi o sebi i sportu kojim se bavite.
Robert: Dobar dan, ja sam Robert Špehar, bavio sam se nogometom, a sada sam u nogometnoj mirovini. Nakon aktivnog igranja ostao sam u sportu i završio sam trenersku školu, postao sam menadžer i predsjednik NK Osijeka, a trenutačno radim s djecom i imam svoju akademiju.
David: Ja sam David Šain, treniram veslanje, počeo sam trenirati s petnaest godina što je dosta kasno u odnosu na dob od ostalih veslača i zato uvijek govorim djeci da nikad nije kasno, najbolji su mi uspjesi srebro na Olimpijadi i zlato na svjetskom prvenstvu, a volio bih osvojiti zlato na Olimpijskim igrama, te sam zato još u sportu.
Anita: Ja sam Anita Gaće, bavim se rukometom, igram za Rukometni klub Podravka iz Koprivnice i hrvatsku rukometnu reprezentaciju, prije sam igrala u rodnoj Makarskoj i Osijeku, a zadnjih šest godina u Podravci, najveći mi je uspjeh nastup na Olimpijskim igrama te se nadam da ću u Riu osvojiti medalju.
2. Kako ste se odlučili upravo za sport kojim se bavite?
Robert: Moj otac je bio nogometaš pa sam tako i ja. Prva igračka mi je bila lopta. Počeo sam igrati na ulici, a poslije sam se upisao u NK Osijek te dalje sam igrao u Hrvatskoj i inozemstvu te za reprezentaciju, tako da mi se nije bilo teško odlučiti jer mi je i otac igrao nogomet.
David: Ja sam se isto kao većina dječaka bavio nogometom na početku neke svoje sportske karijere i nisam se pronašao baš u nogometu, onda sam se tražio dalje po sportovima i u veslanju pronašao sebe i shvatio da je to ono što mi treba.
Anita: Ja sam se počela baviti rukometom sasvim slučajno jer u Makarskoj nije bilo drugog kolektivnog ženskog sporta, samo rukomet pa sam ostala do dana današnjeg.
3. Kada i kako je započela vaša karijera, gdje ste počeli trenirati?
Robert: Od malih nogu igram nogomet, a s osam godina sam se upisao u NK Osijek koji je i moj prvi matični klub.
David: Moj prvi klub je i dosadašnji Veslački klub Viktus, počeo sam 2003. kad sam imao petnaest godina i u veslanju nije toliko često da se promijeni klub, nego većinom ostanu u istom klubu tijekom karijere.
Anita: Ja sam počela sa svojih četranest godina svoju karijeru u Makarskoj.
4. Zašto ste se odlučili za profesionalnu karijeru?
Robert: Svaki klinac kad počne igrati pa tako i ja, sanja da jednog dana postane veliki igrač i da igra u nekom velikom klubu i pošto sam bio malo bolji od drugih, ponudili su mi profesionalni ugovor i ja sam prihvatio te sam do kraja karijere bio profesinalac.
David: Kod mene u veslanju je to dolazilo samo od sebe normalnim i ozbiljnim treninzima kakvi se odrađuju kod nas, u klubu sam uz takav rad mogao biti profesinalni sportaš i to je išlo nekim svojim jednostavnim tokom.
Anita: I kod mene je slično, išla sam iz Makarske u Osijek što je bila stepenica više, pa iz Osijeka u Podravku koja je najbolji klub u Hrvatskoj, to je neki tok događanja. Kada vidiš da možeš uspjeti i biti na nekoj višoj razini, onda je to normalno.
5. Koji vam je najznačajniji trenutak u karijeri?
Robert: Teško je izdvojiti neki poseban trenutak, neki osobni uspjesi su da sam dva puta bio prvi strijelac Hrvatske, jednom Belgije, igrao sam u velikim klubovima tipa Monaco, Sporting Lisabon i da sad ne nabrajam dalje, a najznačajniji je definitivno kad sam obukao dres reprezentacije i zaigrao za reprezentaciju.
David: Meni je također najznačajniji trenutak bio kad sam dobio dres reprezentacije za juniorsku reprezentaciju na svjetskom prvenstvu, to mi je bilo nešto na što sam mogao biti najviše ponosan i kad sam bio svjetski prvak, to su mi najupečatljiviji utisci, ali najbolji je uspijeh kad gledaju ljudi sa strane i kad ja gledam to srebro na Olimpijadi, tako da je to ostalo najviše upečatljivo.
Anita: Meni također prvi nastup za reprezentaciju i nastup na Olimpijskim igrama što je naravno recimo kruna karijere.
6. Koja vam je nagrada najdraža?
Robert: Ne znam, najdraže su mi uvijek ekipne nagrade, recimo osvajanje prvenstva Belgije s Club Bruggeom i osvajanje kupa to su mi najdraže nagrade.
David: Definitivno svjetsko zlato.
Anita: Ekipa godine u Hrvatskoj, no meni su isto uspjesi vezani uz klub i ekipu.
7. Jeste li postigli svoj životni cilj?
Robert: U životu imaš mnogo ciljeva, neke ciljeve sam ostvario, o nekima još sanjam. Cilj da postanem igrač sam ostvario i ako takvo pitanje ide, onda sam ostvario.
David: Ja sam postigao to neko ispunjenje dječačkih snova i tih dječačkih sportskih želja, ali normalno da vrijeme prolazi i kako su rezultati postali bolji, apetit za još boljim rezultatima je još uvijek prisutan, tako da mislim da još nisam ostvario ono što mogu.
Anita: Moj cilj je bio nastup na Olimpijadi, ima već pet do šest godina kako sam to govorila i san mi se ostvario, ali ne mislim stati. U sportskom planu sam napravila dosta stvari, no nismo tako napravili ništo jer nismo osvojili nijednu medalju, uvijek je malo nedostajalo, ali neću se predati i borit ću se do kraja karijere.
8. Tko su vaši uzori i zašto?
Robert: Naravno da u nogometu ima puno uzora igračkih, ali moj uzor je svakako moj pokojni otac koji je isto tako bio sportaš koji mi je u životu ukazivao sve najvažnije životne prilike sporta, života i poštenja, tako da je uzor moj otac Slavko.
David: U Hrvatskoj mi je uzor Janica Kostelić jer mislim da nitko nikad neće postići približno ono što je ona postigla u hrvatskom sportu, a u svjetskom sportu mi je veslanju Olaf Tufte, norveški dvosturki pobjednik u samcu na Olimpijskim igrama.
Anita: Ja nemam neke uzore.
9. Kako je biti popularan i je li vas to promijenilo?
Robert: Mene osobno nije, ja se uvijek osjećam isto, prije bih rekao da se sa uspjehom mijenjaju pogledi drugih prema tebi tako da mislim da sam ostao isti, samo da ljudi drukčije gledaju na mene.
David: Ja također mislim da sam ostao isti kao i prije, mislim da isto što je i Robert rekao da s tim poboljšanim rezultatima i popularnošću gleda se pogled ljudi prema tebi, često se ne mijenja čovjek.
Anita: Ja ne mislim da sam se nešto promijenila ni nabolje ni nagore, mislim da moji uspjesi danas jesu sutra nisu, tako da si uvijek okružen ljudima koji su ti pravi prijatelji, barem je tako u mom slučaju, tako da se nisam promijenila.
10. Što mislite o projektu Lino višebojac?
Robert: Od jedan do deset ocjena deset zato što okuplja mlade, okuplja dobre ideje bude uvijek puno djece, što znači da se razvija i sport i odnos prema sportu i poštenju i druženje i pjesma i zabava, te je zbog toga najbolja ocjena
David: Jako je lijepo imati puno mladih od prvog do osmog razreda i lijepi svi navijaju i odlična je atmosfera i također ocjena deset i nadam se da ću ponovno sudjelovati .
Anita: Slažem se s Robertom i Davidom, stvarno je to jedno nezaboravno iskustvo i kad pogledam djeca toliko žele tu pobjedu i trude se u granicama poštene igre tako da razvijaju taj natjecateljski duh i mislim da je to stvarno prava stvar.
11. Smatrate li da se danas djeca bave dovoljno sportom?
Robert: Ja mislim da ne, smatram da su se prije puno više bavili sportom. Razlog tomu su sigurno i ti play stationi, igrice, televizija, sve više ima drugih zabava i djeca sve manje idu na ulicu, na igralište se igrati bilo kakav sport i mislim da bi se trebali baviti više sportom.
David: Svakako kao što je i Robert rekao trebala bi se djeca više uključiti u sportove po što izumire to druženje djece vani, znam da kada dođem u svoj kvart gdje sam odrastao u Osijeku nema ni blizu djece, ni 5% koliko je bilo prije kad sam ja bio dijete u isto vrijeme u istom vremenskom razdoblju po ljetu ili u proljeće.
Anita: I ja mislim da se djeca ne bave dovoljno sportom, problem je vjerojatno i u njima i u roditeljima, ali je i problem privući djecu na sport tako da mislim da svi zajedno trebaju raditi na tom pitanju.
12. Što biste poručili mladima?
Robert: Upravo to, da se malo maknu iz svojih sobe, neka se i tim bave , ali neka se i bave sportom, da se maknu od Facebooka, play stationa, i da se ne druže na internetu, nego na igralištima, u parkovima, neka trče, igraju odbojku, košarku, bilo što, samo da izađu na zrak jer je to zdravo.
David: Neka ne odustaju od onoga što su si zamislili i možda jedanput zacrtali, ali im nije uspjelo, sigurno će im krenuti ako budu dovoljo uporni u tome, samo nek rade ono što vole
Anita: Samo neka rade ono što vole, i neka izađu van i igraju se, pitaju roditelje kako su se oni igrali i zabavljali kad su bili mlađi, ne samo roditelje nego i starije braću i sestre i neka uživaju u svom djetinjstvu
Tražilica
Naša škola
IZDVAJAMO
Ime smo dobili po...
Kalendar
| « Svibanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
Tražilica
Stručno usavršavanje
Korisni linkovi
| Obrazovanje |  |
 |
| Razno | |
|
| Hrvatski jezik | |
| > Hrvatski jezični por... |
| > Vježba, provjera pra... |
| > LEKTIRA |
| > Društvo prijatelja g... |
| > Nacionalna i sveučil... |
| > Pitajte knjižničare |
| > PORTAL ZA UČENJE |
| > Hrvatski u školi |
|
